Meðu civilizacijskim bolestima 21. stoljeæa svakako treba spomenuti depresiju. Iako je odavno nije èula za nju, sigurno postoji. Tada postoji psihosomatski poremeæaj koji se obièno uzima nevino - lagana tromost u kuænim aktivnostima, degradirano raspoloenje, smanjena inspiracija za proizvodnju. Razvojem vremena ova loa raspoloenja preovladavaju u stalnom ivotu slabih i daju mu potpunu blokadu normalnih ivotnih funkcija - pacijent nema sposobnost da ustane i jede, uèini neto korisno, ima samoubilaèke misli, jer ne vidi smisao ivota.
Iako privremeno pogoranje raspoloenja, da li jesenska chandra sama prolazi spontano ili pod uticajem odreðenih optimistièkih faktora, pa se depresija ne moe izlijeèiti bez pomoæi specijaliste. Moete ga privremeno osloboditi, na primer, zahvaljujuæi saradnji prijatelja, ili zahvaljujuæi dobrim stvarima, ali psihe loe osobe je zapravo znatno oslabljena, da se neæe moæi nositi ni sa najmanjim pogoranjem trenutne situacije - i bolest æe se vratiti. Pacijenti su vrlo èesto u drutvu, èak se deava da ih se smatra izuzetno sunèanim i zadovoljnim ivotom - to je maska koja savreno nestaje kada se neko ponovo razboli. Kada je u pitanju akcija depresije, Krakov je moæ velikih struènjaka u modernim stvarima. Mora se priznati da neki od njih sadre grafiku ispunjenu sastancima sa loim, kojima je potrebna velika, redovna terapija. Postoji sadanji anr psihoterapije, koji je podran samo drogama, jer kao psihosomatsku bolest, depresiju treba tretirati prije svega na mentalnoj strani.
Psihoterapeut pomae pacijentu da se ponovo naðe u svetu koji ga sadri. To jaèa svoje iskustvo, koje æe ubuduæe izleèiti pacijenta da prevaziðe male i bre prepreke u ivotu. Ovo je vano, jer depresivnoj osobi nije dozvoljeno da stalno uklanja trupce ispod nogu, mora mu pokazati kako da postupa sa èinjenicama, jer oni takoðe uvijek izlaze u njegovo biæe i mora znati da ih uzme.